utorak, 4. studenoga 2014.

ANALIZA: Tri problema Inzaghijevog Milana

Stephan El Shaarawy nesumnjivo je jedan od rijetkih igrača u trenutnoj momčadi Milana koji zna s loptom. Tragikomično je to kako je danas na prste jedne ruke moguće nabrojiti igrače u kadru Milana koji su sposobni driblingom proći (nekoliko) igrača. Samo nekoliko godina ranije u slavnom Ancelottijevom božićnom drvcu imali smo šest igrača tog kova i to samo u prvih XI. No to je tema za neku drugu raspravu. Ono što će biti tema ove kolumne jest igra našeg napada i potreba za razmještajem nekih igrača sa njihovih trenutnih pozicija, loša igra vezne linije (u oba smjera) i zviždanje tribina San Sira upućeno Menezu u pojedinim trenucima utakmice protiv Palerma ovog vikenda. Kao ilustracije napisanog odabrao sam isječke iz dviju utakmica proteklog mjeseca; isječke iz pobjede Milana 1-3 protiv Hellas Verone i isječke iz blijedog 1-1 remija protiv Fiorentine prošlog vikenda. Utakmica protiv Hellas Verone dobar je pokazatelj igre u napadu i onoga što je potrebno mijenjati dok je utakmica protiv Fiorentine pokazatelj svega što vezna linija naše momčadi čini krivo u fazi obrane. Primjere s utakmice Milan - Palermo nisam uzimao zbog vrlo loše igre naše momčadi iz koje se teško moglo iščitati bilo što korisno osim činjenice da su iz utakmice u utakmicu učinak i igra Milana sve lošiji. 
        Krenimo od trenutnog rasporeda igrača u napadu. Igrač koji bi za igru Milana mogao biti ključan jest El Shaarawy ali prije toga je potrebno vratiti nešto iz 2012. godine, a to je formacija. Dakle, u sezoni 2012./2013. Stephan El Shaarawy postigao je 19 pogodaka (od čega 16 u Serie A, 2 u Ligi prvaka i 1 u Kupu Italije). Te sezone trener Milana Massimiliano Allegri često je mijenjao izbor formacije, a to se poglavito događalo tijekom prve polovice sezone. U tih nekoliko mjeseci momčad Milana bila je primorana igrati u mnogo sustava i formacija, počevši od klasične 4-3-3, preko 3-4-3 i 3-5-2 pa sve do Allegrijeve omiljene 4-3-1-2 formacije koju je toliko tvrdoglavo forsirao iako često nije donosila prednost već upravo suprotno. No simptomatično je kako je upravo u 4-3-1-2, El Shaarawy igrao najbolje i to na poziciji jednog od dvojice igrača u vrhu napada (polu lijevo op.a.). Od 19 pogodaka u toj sezoni veliku većinu je El Shaarawy postigao dok je igrao na poziciji napadača, a također je zanimljivo kako je 14 od 19 pogodaka postigao ili unutar šesnaesterca ili prodorom i driblingom u centralnom dijelu terena (dakle, ne na lijevom krilu gdje sada igra). Dolaskom Balotellija došlo je i do promjene formacije pa je tako momčad Milana najčešće igrala u formaciji 4-3-3 sa El Shaarawyjem udaljenim od gola i suviše blizu aut-linije. Također, sada 22-godišnji Stephan nije postigao pogodak u Serie A od davne veljače 2013. godine i derbija protiv Intera. Jesu li razlog pada njegove forme samo ozljede i dolazak Balotellija koji je preuzeo ulogu vodeće vedete kluba? Ili se radi o tome da je nova pozicija koja ga je udaljila od gola uzrok nepostizanja pogodaka. Da poentiram; evidentno je kako je Stephan El Shaarawy postigao samo jedan pogodak otkad Milan igra sa tridenteom u napadu. I zato držim da je nužna promjena pozicija unutar sadašnje formacije ili promjena formacije kao takve. Ona je nužna i zbog ostala dva napadača: Honde i Torresa(Meneza). Na primjeru iz utakmica protiv Hellasa i Fiorentine pokazat ću što znači El Shaarawyjev dolazak u centar napada. 
1.1. Kretanje El Shaarawyja tijekom izgradnje napada
Na primjeru 1.1. prikazan je početak napada Milana. Lopta je u Hondinom posjedu (crveni krug, gornji desni kut), El Shaarawy (crni krug i strelica) kreće prema stoperima protivnika dok je Torres kod desne aut linije. Tada Honda zadržava loptu u posjedu i kreće se usporedno sa obrambenim blokom Hellasa, dodaje loptu Poliju koji natrčava i ubacuje loptu u šesnaesterac gdje je El Shaarawy razvukao blok protivnika i otvorio prostor za mirno primanje i šut Torresa koji nažalost odlazi                                                                                                pokraj gola (primjer 1.2.) 
1.2. Ubačaj Polija i kretnje Torresa i El Shaarawyja

Iz druge utakmice uzeo sam još dva primjera koji se odnose na napadački dio igre Milana, a djelomično i na El Shaarawyja. Ono što je također bitno znati: što El Shaarawy nudi na krilu, a što u središtu napada? Na krilu se njegova igra svodi na lateralna dodavanja sa Muntarijem ili De Jongom te na odlaganje lopte za De Sciglija koji mu dolazi iza leđa uz aut-liniju. Protiv svake iole ozbiljne momčadi Stephana najčešće zatvori desni bek protivnika kojemu čak nije potrebna ni pomoć veznih igrača jer protivnici znaju kako u slučaju dodavanja sa krila prema veznom redu Milana nema prevelike opasnosti. Kada se nađe u takvoj situaciji, s loptom u nogama i bez otvorenog prostora ispred sebe, teško da El Shaarawy može napraviti nešto korisno. No druga je priča kada on igra samo nekoliko metara bliže središtu napada i na vrhu šesnaesterca. Tada do izražaja dolaze njegove sposobnosti i vještine slaloma između obrambenih igrača, otvaranje prostora za suigrače odvlačenjem protivnika, šut sa polu-distance i naravno - traženje slobodnih koridora prema golu protivnika. (vidljivo na videu koji se nalazi na dnu članka) Nadalje, drugi bitan igrač Milana ove sezone koji je također na neprirodnoj poziciji jest Keisuke Honda. Japanac od početka sezone igra desnog krilnog napadača iako svi znamo kako je on po svom habitusu klas(ič)ni playmaker. Honda je pružao zavidne partije na toj poziciji i odlično je surađivao sa Abateom koji Japancu uvelike može zahvaliti što ima pet asistencija ove sezone ali mislim da će se mnogi navijači Milana složiti kako je našoj veznoj liniji nasušno potrebna trka i kreativnost koje Honda može ponuditi i koje manje dolaze do izražaja na krilu. Iz slučaja tih dvojice ključnih igrača zaključujem kako je promjena rasporeda igrača u napadu nužna! Treći igrač je Torres to jest Menez no o njima više u zadnjem pasusu teksta. Također, na dnu teksta nalazi se moje idealno viđenje prvih XI Milana koje ću detaljno objasniti i argumentirati. 

      Drugi važan segment igre u kojem momčad ove sezone nikako ne briljira je postavljanje vezne linije u obrambenim zadacima. Da je tome tako dokazat ću vrlo lako u nekoliko primjera. Prvi primjer (1.3.) odnosi se na detalj iz utakmice protiv Hellas Verone. Radi se o polu-kontri Hellasa u 
1.3. Essien kasni za Hallfredssonom
kojoj Hallfredsson (crveni krug) dolazi s loptom u poziciju za šut, a oko njega nema nikoga tko bi ga zaustavio. Što se dogodilo? Dvojica veznih igrača (Poli i Muntari) zaostali su i ispali još ranije u toj akciji, Hallfredssona je pratio Essien(crni krug) no vidljivo je da ga on ne može stići. Između njega i gola su još Abate, Alex, Rami i De Sciglio. U toj situaciji Alex mora napustiti svoje mjesto i riskirati da mu iza leđa bočno pobjegne Luca Toni kojeg bi morao pratiti Rami, a onda bi De Sciglio ostao sam protiv Gomeza do kojeg bi lopta došla u ravno dva dodavanja. Zašto se takve stvari događaju? Zbog tromosti i lošeg rasporeda vezne linije. Hellas Verona u tu je utakmicu ušla sa tri vezna igrača, a u ovu kontru išao je samo Hallfredsson koji se nalazio na desnoj strani našeg veznog reda i on je bio Polijeva zadaća. Poli stiže do svog šesnaesterca tek kada je akcija već završena Hallfredssonovim udarcem koji je srećom otišao pokraj gola. Napomenuo bih da je prije Polija stigao čak i El Shaarawy, krilni napadač sa daleko manje obrambenih zadaća. Ovaj primjer portretira lošu fizičku pripremljenost i tromost naše vezne linije dok ću u sljedećem detaljno prikazati kako naša vezna linija ne prati igru, kako joj nedostaje agresivnosti i brzine. Radi se o akciji iz koje smo primili pogodak i o još jednom primjeru iz prvog poluvremena utakmice sa Fiorentinom. 
1.4. Početak akcije iz koje je Iličić zabio za konačnih 1-1
Primjer 1.4. prikazuje akciju iz drugog poluvremena u kojoj je Fiorentina preko Iličića došla do pogotka za izjednačenje. Crvenim lukom prikazana su sva tri vezna igrača Milana. Što ne valja? Sva trojica se nalaze na vrlo malom prostoru od nekih deset metara, također blizu su centra igrališta dok se istovremeno iza njihovih leđa nalaze dva ofenzivna vezna Fiorentine (Iličić i Fernandez). Lopta je u posjedu Cuadrada, predaleko od Cuadrada nalazi se prije svega De Jong, a zatim i Muntari te Poli. De Jong naravno ne stiže zatvoriti koridor dodavanja prema Fernandezu koji nesmetano upošljava Iličića. U nastavku akcije (vidljivo na primjeru 1.5.)
1.5. Šut Iličića za gol i strelicama označene ostale mogućnosti
Iličić puca po golu i zabija. Zašto? Zabija iz razloga što nije bilo nikoga tko bi ga mogao blokirati i zatvoriti, a to proizlazi iz ranije spomenutog lošeg rasporeda veznih igrača (i na ovom primjeru označeni crvenim lukom) koji su opet iza leđa ofenzivaca Fiorentine i koji se čak ne mogu ni približiti Iličiću kako bi ga zaustavili prekršajem. Uvjeren sam kako bi u toj situaciji svaka druga kombinacija rezultirala pogotkom u našoj mreži! Na primjeru 1.5. sam strelicama označio dodatna dva moguća smjera kretanja lopte. Prva strelica pokazuje kako je Iličić nesmetano mogao dodati loptu Borji Valeru koji je bio labavo čuvan od strane Abatea, a također je mogao uposliti Babacara koji je bježao iza leđa Zapate. Sigurno se pitate zašto Babacar bježi Zapati? Zato što Zapata neodlučno kreće prema Iličiću kako bi blokirao njegov udarac, a sve to je uzrokovano time što NITKO iz vezne linije ne blokira ni markira Iličića. Uz Borju Valera i Babacara crvenim krugovima označio sam Cuadrada i Fernandeza na desnoj strani terena. Tih pet crvenih kružića ismijalo je našu veznu liniju, našlo se ispred naše obrane sa četiri igrača i pripremilo akciju za pogodak. Dva crvena kružića u desnom kutu terena su Cuadrado i Fernandez koje bi inače čuvali De Sciglio i El Shaarawy. U ovoj situaciji vidljivo je kako El Shaarawy tek dolazi u pomoć obrani dok je iz govora De Scigliovog govora tijela vidljivo kako kreće prema Babacaru koji kao što sam već rekao bježi Zapati. Zadnji primjer vezan uz veznu liniju je primjer 1.6. 
1.6. Opet pogrešan raspored veznih igrača
Primjer 1.6. razlikuje se od prethodna dva primjera. U ovom slučaju radi se o pokušaju stvaranja novog napada naše momčadi. Situacija je ova: De Jong se mora spustiti duboko u našu polovicu kako bi uopće došao do lopte, njega prati vezni red Fiorentine koji se kolektivno spušta u našu polovicu i vrši pritisak na De Jongove najbliže opcije dodavanja. U ovom primjeru Muntari i Poli stoje daleko i u potpuno krivom smjeru od De Jonga te ih igrači Fiorentine lako uspijevaju zatvoriti. Obojica su previše statični i ne otkrivaju se na vrijeme De Jongu kako bi ga oslobodili pritiska. Nakon toga se De Jong spotiče, gubi loptu, a Cuadrado srećom puca preko gola. Svi navedeni primjeri dokazuju kako ovaj vezni red ne igra dobro ni u napadu ni u obrani. Rješenje za napad vidim u blagom spuštanju Honde prema veznom redu i središtu terena dok je za obrambeni dio potreban drugi tip igrača koje mi, bojim se, trenutno nemamo u kadru. Radi se o modernim defenzivcima tipa Mascherano, Xabi Alonso i mnogi drugi vrhunski igrači koje Milan nije u stanju dovesti... Naravno, potrebno je sudjelovanje ostatka momčadi u obrani i svi će se složiti kada kažem da indirektna kolektivna odgovornost momčadi za ovaj pogodak. Ali na prvi pogled izgleda kako zbog konfuznog rasporeda vezni red nije na vrijeme uspio pametnim prekršajem zaustaviti polu-kontru Fiorentine iz koje je došlo do pogotka.

Treće i posljednje poglavlje analize odnosi se na igru Jeremya Meneza...
Navijači Rome upozoravali su kako je Menez igrač koji odigra jednu dobru i pet loših utakmica, a nakon prvih devet kola i sami smo se uvjerili u to. Naime, nakon početnih oduševljenja Menezovim tehničkim sposobnostima upoznali smo i drugo lice njegove igre. Zadnjih dana Meneza često kritiziraju kako previše carini loptu i kako dovoljno ne dodaje suigračima. Obje primjedbe su točne i lako ih je dokazati primjerima. Primjer 1.7. i 1.8. prikazuju situaciju kod vodstva naše momčadi od 1-0 u kojoj Menez nakon dodavanja Polija prodire po desnoj strani dok El Shaarawy sam kao prst čeka loptu na rubu šesnaesterca. 
1.7. Menez s loptom u posjedu i dvije mogućnosti
Umjesto dodavanja lopte u prostor ispred El Shaarawyja koji je zasigurno u boljoj poziciji od njega, Menez nastavlja s loptom u nogama trčati prema golu. Nakon toga Menez ulazi u šesnaesterac, prebacuje loptu na lijevu nogu i puca po golu. Ispred i pokraj njega (desno) se u tom trenutku nalaze četvorica igrača Fiorentine i jasno je kako jedino dodavanje



1.8. Kraj akcije, sebičnost Meneza na djelu
El Shaarawyju može eventualno rezultirati pogotkom. Ali u toj situaciji je kao što sam rekao Menez vrlo slabo pucao prema golu i lopta je bila lak plijen za vratara Neta. Uzmimo u obzir činjenicu da je to situacija iz 51. minute susreta i tada bi pogodak dodatno uzdrmao Fiorentinu, a možda i donio pobjedu Rossonerima...

I posljednja ali ne i manje bitna situacija je ona iz 75. minute susreta. (Primjer 1.9.) Bonaventura odlično proigrava Meneza, pronalazi prostor iza leđa obrane Fiorentine i nalazi se u idealnoj poziciji za šut. Također nekoliko metara od Meneza nalazi se El Shaarawy kojeg nitko ne čuva.
1.9. Menezova sebičnost - drugi dio
Ova situacija završila je udarcem Meneza po golu i još jednom mirnom obranom Neta. Zbog prikazane igre u zadnjih nekoliko utakmica Menez se našao na meti kritika mnogih navijača Milana, a poluprazne tribine San Sira su ga pozdravile zvižducima u utakmici protiv Palerma. Pitanje kojim bih zaključio zadnji odlomak teksta jest; koliko će još dugo Inzaghi tolerirati takvo ponašanje Meneza na terenu, hoće li Menez češće počinjati utakmice s klupe i kako će se igra Milana bez Meneza odraziti na učinak El Shaarawyja? 

Na tragu tih pitanja i nekih prijedloga iz prvog segmenta teksta donosim grafički prikaz formacije za koju mislim da bi naglasila neke ranije navedene vrline Honde i El Shaarawyja koje sada kada oni igraju na krilima ne dolaze do izražaja. 
2.0. nova formacija

Po mom mišljenju ova bi formacija bolje pristajala uz trenutni kadar. Zaljubljenici u nogomet znaju kako trener formaciju prilagođava igračima koje ima, a ne obrnuto. To je često zamka u koju treneri upadnu. Da se vratim na temu, smatram kako bi 4-4-2 sa dijamantom u sredini  izvukla ono najbolje što ovaj kadar može ponuditi prema naprijed. Konkretno, držim da bi do izražaja više došli: Hondina kreativnost i mogućnost udarca po golu i El Shaarawyjeva eksplozivnost. Što se tiče vezne linije, mislim kako je Inzaghi još uvijek nije dovoljno dobro pripremio za igru sa samo jednim defenzivcem (De Jong), a to je pokazala utakmica protiv Palerma u kojoj je pokušao De Jongu i Poliju pridružiti ofenzivca Saponaru. Dakle, Muntari to jest takav tip igrača je zasad obavezan za Milan (bez obzira što većina navijača Milana misli o Muntarijevim sposobnostima). Uloga Polija u odsutstvu Montoliva je također bitna, Poli je u nekoliko utakmica ove sezone pokazao kako ima sposobnost iskoristiti prazne kanale u obrani protivnika i naći se u situaciji za gol iako još uvijek ima problema sa koncentracijom u trenutku kada treba realizirati šansu koja mu je kreirana... 

Kako će izgledati igra vezne linije kada se Montolivo vrati u momčad? Može li on oplemeniti igru ne samo vezne linije nego i cijele momčadi? Ima li Inzaghi dovoljno hrabrosti da se suprotstavi predsjedniku Berlusconiju pa da zbog limitiranosti trenutnog kadra transformira trenutni napadački orijentirani Milan (koji je predsjednikova velika želja) u kontrašku momčad po uzoru na Borussiju D.? Pitanja su to na koja odgovore može dati vrijeme. I budući tekstovi. 

srijeda, 3. rujna 2014.

ANALIZA: U osvit nove sezone: Kako će izgledati naš Milan?

Sinoć u 23 sata i službeno je završen prijelazni rok za europske klubove. Milan je taj kraj dočekao, za razliku od prethodnih godina, relativno mirno te na krilima pobjede od 3-1 protiv Lazija na otvaranju prvenstva također relativno mirno može očekivati daljnje prvenstvene izazove.

Iako je nemoguće na prečac donositi konkretne zaključke nakon samo jedne utakmice; pokušat ću u ovom tekstu analizirati konture novog Milana pod trenerom Filippom Inzaghijem.


Dakle, Inzaghi je kao što je i najavio odlučio igrati 4-3-3, a s druge strane mu se našao Lazio u istoj formaciji. Ovako je to izgledalo: (slika 1.1.)
Slika 1.1.
U toj se formaciji koju je momčad Milana igrala i proteklih nekoliko godina pojavila jedna novina, a to je "lažna devetka" u liku Meneza. No, o tome nešto kasnije. Rossoneri su poveli ranim pogotkom Honde u samom otvaranju utakmice. (6.minuta) Momčad Lazija je imala korner, igrači Milana su oduzeli loptu u svom kaznenom prostoru i proslijedili je do El Shaarawyja (slika 1.2.) koji je lijevom stranom prenosi na protivničku polovicu i savršenom asistencijom upošljava natrčalog Hondu koji je dobro ispratio kontru i zbog toga se našao na pravom mjestu. (slika 1.3.)
Slika 1.2.
Slika 1.3.
U daljnjem tijeku prvog poluvremena mogli smo gledati vrlo izjednačenu i zanimljivu utakmicu. U tom dijelu utakmice naš napadački tercet poveo je nekoliko puta momčad u kontru ali ih je malo igrača u tome uspijevalo pratiti pa su te kontre završavale promašajem ili izgubljenom loptom. 
Na drugoj polovici terena valja izdvojiti sigurnost i mirnoću koju u našu obranu unose dva nova igrača: Alex i vratar Diego Lopez. Diego Lopez se brzo oporavio nakon lošeg debija protiv Valencije i uglavnom je s lakoćom branio gol Milana od napada Lazija dok je Alex bio nepobjediv u zračnim duelima (5 od 5 duela). 

U drugom poluvremenu počinje dominacija Lazija, a momčad Milana se morala sve više zatvarati i čuvati rezultat. No, pritisak Lazija otvorio je nove koridore za kontre Milana, a preko jedne takve Milan je povećao svoje vodstvo pogotkom Muntarija (55.minuta - slika 1.4.). Ako uzmemo u obzir da je i prvi gol Milana pao iz kontre možemo zaključiti da su kontra i brza tranzicija iz obrane u napad neka od načela na kojima će se temeljiti igra Inzaghijeve momčadi ove sezone. 
Slika 1.4.
Treći gol Milana postigao je Jeremy Menez sa bijele točke (63.minuta) nakon što je upravo on bio srušen u kaznenom prostoru od strane novog stopera Lazija - Stefana de Vrija, a u 66.minuti nakon brzo odigrane kontre Lazija, Alex autogolom postavlja konačnih 3-1. 

Sada malo o nedostacima koji su bili vidljivi u nedjeljnoj utakmici. Očigledno je da Milan u sredini terena na utakmici s Laziom(a ni tijekom cijele prošle sezone) nije imao igrača u veznom redu (osim Montoliva ali i to je upitno) koji je dovoljno tehnički potkovan da u samom početku izgradnje napada zadrži loptu, da diktira tempo napada, da ima sposobnost prijenosa lopte izvan prvog obrambenog obruča protivnika (govorim o protivničkim napadačima kada rade pritisak na našu obranu u začetku naših napada) i na kraju krajeva da je sposoban proći protivnika u situaciji 1v1 ili 1v2. Takve veznjake si Milan danas teško može priuštiti. Taj nedostatak vezni red Milana može anulirati timskim radom tj. konkretno traženjem praznih prostora i povlačenjem za sobom svojih čuvara. Na taj bi način svom suigraču (s loptom) otvorili prostor za prijenos lopte u protivničku polovicu. No, protiv Lazija, a kao što sam rekao ni prošle sezone - to nije bio slučaj, već se događalo nešto drugo. Uobičajen tijek naših napada je da se De Jong prečesto mora spuštati između dvojice stopera i onda potražiti opciju na boku. Pritom se naša dva bočna napadača također često moraju spuštati čak do centra ako žele doći do lopte i nastaviti napad, a to se događa upravo zbog toga što De Jongu nedostaje podrška njegovih suigrača u veznoj liniji. Dolaskom Inzaghija vidljiv je mali pomak nabolje što se toga tiče, a napredak se dešava iz razloga što je cijela momčad ubrzala ritam igre i protok lopte tako da Milan ove sezone uspijeva brže prenijeti loptu do napadača što do sada nije bio slučaj. Iz tog i još nekih razloga imam dojam da je ova momčad Milana pokazala više u zadnje dvije utakmice (Trofeo TIM i vs Lazio) nego cijele prošle pa čak možda i pretprošle sezone. 

Malo je drukčija situacija u momentu kada Milan izlazi u kontru, tada naši veznjaci (najčešće Muntari) dobro prate naš napad i uspijevaju se naći na pravom mjestu u kaznenom prostoru i zabiti gol. (slika 1.4. - dva crna kruga - Muntari i Poli, situacija u kojoj je Muntari zabio). Nadam se da će sada kada je u momčad došao Giacomo Bonaventura Milan dobiti jednu dodatnu opciju u veznom redu i igrača koji može zamijeniti Montoliva te kreirati naše napade. Osobno bih više volio na terenu u početnih XI vidjeti njega nego Polija. Kada bi se Bonaventura uspio brzo uklopiti uvjeren sam da bismo nakon dugo vremena imali vezni red koji je sposoban kreirati napade; s obzirom da je zadnjih sezona napade započinjala, a često i diktirala tempo istih naša obrana pa je takav nogomet naše momčadi često bio negledljiv. 

Nadalje, ranije sam spominjao ulogu Meneza na poziciji "lažne devetke" koju je Francuz odigrao vrlo dobro. U utakmici protiv Lazija je Menez bio jedan od naših najboljih i najraspoloženijih igrača na terenu. Često se vraćao duboko i blizu centra kako bi odvukao svoje čuvare za sobom i na taj način otvorio prazne prostore za El Shaarawyja i Hondu - to mu je u mnogo slučajeva i uspjelo. Dakle uz to spomenuto snalaženje bez lopte u posjedu valja nadodati i njegove sposobnosti prolaska 1v1 i zadržavanja lopte u nogama, a u tome je uspješan zbog svojih driblerskih sposobnosti. Iz tih činjenica proizlazi da bi Milan mogao koristiti Meneza na toj poziciji u situacijama kada igra protiv momčadi koje odluče igrati bunker, a dosad smo s takvima često imali problem jer su se disciplinirano postavljali i branili. Možda u skok igri i snazi ne može parirati Pazziniju i Torresu ali mislim da je i bez toga bolji na toj poziciji od njih (op.a.)

I zaključno, stvar koju mnogo nas primjećuje od dolaska Inzaghija na klupu Milana, a to je borbenost momčadi. U zadnje dvije utakmice vidjeli smo rastrčan, borben i agresivan Milan. Momčad čiji su igrači i dodavanja mnogo brži nego prije. I to je taj duh koji je Filippo Inzaghi donio u momčad Milana. Inzaghi je donedavno bio jedan od igrača, proveo je desetljeće na San Siru, slavio je jednakom srećom svaki pogodak, slavio je tako i protiv Lazija sa svojim igračima nakon drugog gola kada je ušao u teren. Igrači su u njemu prepoznali ljubav prema klubu i dresu, shvatili su kako neće igrati ako u dresu Milana na terenu ne ostave zadnji atom snage kao što su to nekad radili Gattuso, Inzaghi i društvo. 

U nadi da ćemo takav Milan gledati i ubuduće; željno iščekujemo nastavak sezone. 

FORZA MILAN!
Inzaghi slavi pogodak Muntarija sa igračima

srijeda, 6. kolovoza 2014.

Kratka analiza budućeg djelovanja na tržištu

Odlaskom Constanta i Robinha(gotovo sigurno odlazi u Santos) Milan je uštedio oko 6 milijuna eura. Naime, Trabzonspor je platio Constanta 2,5 mil.€ (plaća u Milanu iznosila je 1 mil.€) dok Robinho NAJVJEROJATNIJE odlazi na posudbu s tim da će Milan i dalje plaćati dio njegove plaće koja je u Milanu iznosila 2,5 mil.€ 

Dakle, što nam to govori? To govori da Gallianijeve svakodnevne izjave o tome kako je Robinho ''krivac'' zbog neaktivnosti kluba na tržištu - padaju u vodu! Zašto? Zato što je potvrđeno ono što je bilo jasno od početka prijelaznog roka; jasno je da nitko ne može i ne želi platiti Robinha oko 6 do 8 mil.€ (navodim te iznose jer su bili aktualni prošla dva ljetna prijelazna roka) i da je prilika za povratom uloženog u slučaju Robinho definitivno propuštena. Umjesto prodaje na vrijeme, Robinhu je prošlog ljeta produžen ugovor. Ovako će se Milan riješiti igrača viška iz svog kadra ali će i dalje plaćati dio iznosa njegove plaće.

Sada iznos kojim Galliani raspolaže za dovođenje igrača iznosi 6 milijuna eura jer je eto Robinho napokon napustio klub i sada vrtoglavim iznosom kojeg smo za njega dobili možemo kvalitetno pojačati momčad. Naravno to je apsolutni nonsens ali tako je to nama navijačima cijelog ljeta prezentirao Galliani. Sada je vidljivo da smo odlaskom Robinha dobili jedno veliko NIŠTA. Hoće li se sada za nas prijelazni rok uistinu otvoriti i hoće li u klub početi pristizati nužna pojačanja i kojim novcem? Odgovor na ta pitanja očekujemo u idućih nekoliko dana/tjedana.

utorak, 15. srpnja 2014.

Inzaghijev Milan po uzoru na Njemačku

Gazzetta dello Sport javlja kako će pod trenerskom palicom Filippa Inzaghija Milan pokušati 'skinuti' način igre njemačke reprezentacije. Adriano Galliani je prošlog tjedna na Inzaghijevom službenom predstavljanju komentirao njegov afinitet prema stilu koji je Njemačka igrala na ovom SP-u i stigla do naslova prvaka. 

“Organizacija njemačke igre je perfektna. Pippo poludi kad ih vidi kako igraju jer je taj stil utkan u njegovu nogometnu filozofiju.” Gazzetta dello Sport danas navodi kako će Inzaghi pokušati preslikati taj stil igre i na svoju momčad, posebice u kretanjima svojih veznih igrača i napadača. Također, novinari Gazzette smatraju kako će Inzaghijeva početna jedanaestorica u prvenstvu biti (u formaciji 4-3-3): Abbiati; Abate, Rami, Alex, De Sciglio; Poli, De Jong, Saponara; Menez, Balotelli, El Shaarawy.

Ostaje nam za vidjeti hoće li Inzaghi pružiti povjerenje mladom Riccardu Saponari sada kada ne može računati na ozljeđenog kapetana Montoliva ili će Pippo od kluba tražiti dovođenje još jednog centralnog veznog igrača (Džemaili, Lodi i Cigarini su neke od opcija o kojima spekuliraju mediji) , a upitna je i pozicija centralnog napadača koju trenutno zauzima Mario Balotelli u čiji ostanak u klubu ne možemo biti sigurni. U slučaju njegova odlaska tu bi poziciju zauzeo Giampaolo Pazzini, a ako bi klub od eventualne prodaje Balotellija zaradio dovoljno - bio bi moguć povratak Ezequiela Lavezzija na travnjake Serie A!


ponedjeljak, 14. srpnja 2014.

Na pomolu trampa Criscito - Abate?

Milan zadnjih sezona i posljednih nekoliko ljetnih mercata ne troši mnogo, a tako će vjerojatno biti i ovoga ljeta pa je tako, po pretpostavkama medija ovih dana, moguća trampa između Milana i Zenita iz St Petersburga.

Iz Milana su zadnjih tjedana pokazivali interes za popunjavanjem mjesta lijevog beka, što je već godinama najranjivije mjesto u momčadi.
Zbog prevelikog iznosa koji Genoa traži za desnog beka Šimu Vrsaljka, u momčadi Milana su ˝bacili oko˝ na talijanskog internacionalca. Gazzetta dello Sport navodi kako Rossoneri nisu voljni trošiti ovog ljeta te da je moguća zamjena ove dvojice Talijana. Isti list navodi kako bi dolazak Criscita značio i povratak Mattie De Sciglia na njegovu prirodnu poziciju desnog beka.