Tko je kriv?
Od mogućih 12 bodova Milan je u ova 4 kola osvojio samo 3, u 1.kolu Lige prvaka u utakmici protiv Anderlechta je uz blijedu igru remizirao 0-0 na domaćem terenu. Ovako loše otvaranje sezone na San Siru domaći navijači nisu gledali još od sezone 1930./1931. , a što se tiče igre, mnogi se ne sjećaju kada je Milan igrao ovako loše, nezainteresirano i nemotivirano. Nekadašnji igrač Hrvatske i veznjak Milana Zvonimir Boban tvrdi kako ovako lošu momčad Milan nije imao u proteklih 25 godina. Nakon svih ovih negativnih statistika i podataka postavlja se pitanje tko je kriv za ovakvo trenutno stanje u našem najdražem klubu? Tko je uzrokovao da Milan nakon 4 dosad odigrana kola pleše na rubu zone za ispadanje u Serie B?
Iz enormne količine navijačkih zanovijetanja i kritiziranja moguće je izvući 3 glavna razloga ovakvog stanja u klubu:
Prvi razlog, i problem koji je prisutan već godinama je zadržavanje veterana u momčadi. Korijen tog problema mogli bi naći u sezoni 2007./2008. kada se momčad Milana nije plasirala u Ligu prvaka. Već je u proljeće 2008. u susretima 1/8 finala Lige prvaka protiv Arsenala bilo vidljivo kako se ta momčad ne može nositi sa mladim i brzim igračima kakve je tada imala momčad Arsenala. No, Milan je sezonu prije osvojio Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo i predsjednik Berlusconi mislio je kako nema potrebe za pomlađivanjem momčadi. Umjesto postupnih odlazaka i umirovljavanja veterana ljeto 2008. obilježio je dolazak Ronaldinha za 25 milijuna eura, te ukupno potrošenih 65 milijuna eura, momčad je 'pojačana' dolascima Flaminija, Shevchenka, Borriella, Antoninija, Senderosa i jedinog mladog talenta - Alberta Paloschija. Momčad je napustio Emerson. Ljeto 2009. donijelo je Thiaga Silvu, jednu od boljih akvizicija u proteklih nekoliko godina za čiji je dolazak zaslužan Leonardo. Sve ostalo što se desilo tog ljeta mogli bismo usporediti sa ljetom 2012. i ovogodišnjim prijelaznim rokom. Real Madrid kupio je Kaku, a kao njegovu zamjenu doveden je Huntelaar. To ljeto rezultiralo je još jednom velikom greškom, prodajom Gourcuffa u Bordeaux. Talentirani francuski reprezentativac vrlo lako je mogao zamijeniti Kaku, a da je mogao biti njegova dostojna zamjena pokazao je te godine u dresu Bordeauxa. No, tada je već bilo kasno. Što se tiče odlazaka veterana, nije se desilo ništa! Zatim je stiglo ljeto 2010. , Milan je tada bio bez naslova prvaka Italije dugih 6 godina. Tijekom ljeta dovedeni su Boateng, Amelia, Yepes i Sokratis. U zadnjih nekoliko dana ljeta, predsjednik Berlusconi još jednom je želio pokazati svoju veliku ljubav prema klubu pa su dovedeni Ibrahimović i Robinho. Cilj je ostvaren, navijači su prestali negodovati, počela su euforična razmišljanja, na kraju je, reklo bi se rutinski, osvojen naslov prvaka Italije, što nije nikakvo čudo pošto je najveća konkurencija momčadi Massimilijana Allegrija, angažiranog prethodno ljeto, najveći konkurent i najopasniji protivnik bila momčad Napolija. Nakon toga, prijelazni rok ljeta 2011. od kojeg smo svi puno očekivali. Najavljen je 'Mister X' a Galliani i Allegri su nam se cijelo ljeto igrali sa živcima i na kraju doveli - Alberta Aquilanija. U sjeni tog transfera, zadnjih dana ljeta doveden je i Antonio Nocerino za 'sitnih' pola milijuna eura. Na kraju se Nocerino pokazao kao vrlo kvalitetna investicija, prošle je sezone zabio 10 golova i bio drugi strijelac kluba. Od veterana opet, pogađate, nije otišao nitko, dok je od mladih igrača doveden El Shaarawy koji se u prve 4 utakmice ove sezone pokazao kao jedina svijetla točka u momčadi. I tako je nakon 4 duge godine odjednom napravljena rekonstrukcija momčadi, te su istu napustili Nesta, Seedorf, Gattuso, Inzaghi i mnogi drugi. Kada bi sve igrače koji su napustili Milan ovog ljeta postavili na teren sastavili bi jednu vrlo kvalitetnu momčad. I tu leži jedan od velikih problema, ono što se trebalo odvijati postepeno desilo se odjednom, a nitko nije bio pripremljen za nešto takvo. Usto je momčad ostala bez dva najvažnija igrača: Thiaga Silve i Ibrahimovića.
Drugi razlog: Berlusconi je zaboravio na nas
O ovome se nema mnogo toga za reći, sve je jasno, a dovoljno o tome govori ponašanje na tržištu ovog ljeta. U prilog tome ide i zanemarivanje kluba i navijača. Vjerojatno je Berlusconiju puno zanimljivije druženje sa maloljetnicama, ženskim osobama sumnjivog morala i ostalim prijateljicama noći od investiranja u klub na čijem je čelu od 1986. godine. Rezultat takvog nemara je dovođenje igrača na jednogodišnje posudbe, otkupljivanje 50 % ugovora, suradnja s Preziosiem i posredovanje Genoe u većini naših transfera. Naravno, ne zaboravljamo da je salary cap blizu, no, zar je stvarno u interesu krovne europske nogometne organizacije da kazni sedmerostruke osvajače Lige prvaka. Salary cap najviše će pogoditi male klubove, primjer tome je izbacivanje Mallorce iz Primere zbog financija. UEFA nema namjeru raditi protiv velikih klubova jer si na taj način izbija novac iz vlastite blagajne. Zamislite Ligu prvaka bez Real Madrida, Barcelone, Chelsea, Manchester Citya pa i Milana. Tako da treba naglasiti kako je argumentiranje loše politike i trgovine zadnjih sezona sa bojazni zbog uvođenja salary capa obična floskula i da iza loše trgovine stoji nezainteresiranost Berlusconija za upravljanje klubom.
Treći i možda najveći problem je trener Allegri. Inače nemam naviku vrijeđanja trenera ali ovo što Allegri radi u zadnjih nekoliko mjeseci je nedopustivo. Navest ću samo neke od njegovih neshvaćenih i zamisli koje očito nisu za nas smrtnike, te koje su ispred svog vremena: dovođenje Mesbaha i forsiranje istog, forsiranje Bonere i Antoninija, forsiranje formacije 4-3-1-2 sa Boatengom na poziciji iza dva napadača. Te nekoliko novih zamisli: forsiranje Emanuelsona na poziciji napadača, uvođenje Zapate u igru tek u 4.kolu, nekorištenje mladog De Sciglia koji je u nekoliko navrata ove sezone pokazao kako ga čeka velika karijera i kako je puno bolje rješenje za poziciju lijevog beka od svih ostalih koje imamo - zajedno. Elem, kako reagirati na ovakve trenerove zamisli? Ono što je najžalosnije je to da uprava još uvijek trpi Allegrija te je kako se čini nakon još jedne loše predstave svoje momčadi zadržao poziciju trenera. Najbolja definicija njega kao trenera Milana bi bila ziheraš koji izmjene obavlja u zadnjih 10 minuta, trener koji je taktiku prilagođavao Ibrahimoviću, a to je uostalom i bila jedina njegova taktika. I to je prolazilo, sada Ibrahimovića više nema, a nadajmo se kako nakon sljedeće utakmice neće biti ni Allegrija na klupi Milana. Forza Milan!
Iz enormne količine navijačkih zanovijetanja i kritiziranja moguće je izvući 3 glavna razloga ovakvog stanja u klubu:
Prvi razlog, i problem koji je prisutan već godinama je zadržavanje veterana u momčadi. Korijen tog problema mogli bi naći u sezoni 2007./2008. kada se momčad Milana nije plasirala u Ligu prvaka. Već je u proljeće 2008. u susretima 1/8 finala Lige prvaka protiv Arsenala bilo vidljivo kako se ta momčad ne može nositi sa mladim i brzim igračima kakve je tada imala momčad Arsenala. No, Milan je sezonu prije osvojio Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo i predsjednik Berlusconi mislio je kako nema potrebe za pomlađivanjem momčadi. Umjesto postupnih odlazaka i umirovljavanja veterana ljeto 2008. obilježio je dolazak Ronaldinha za 25 milijuna eura, te ukupno potrošenih 65 milijuna eura, momčad je 'pojačana' dolascima Flaminija, Shevchenka, Borriella, Antoninija, Senderosa i jedinog mladog talenta - Alberta Paloschija. Momčad je napustio Emerson. Ljeto 2009. donijelo je Thiaga Silvu, jednu od boljih akvizicija u proteklih nekoliko godina za čiji je dolazak zaslužan Leonardo. Sve ostalo što se desilo tog ljeta mogli bismo usporediti sa ljetom 2012. i ovogodišnjim prijelaznim rokom. Real Madrid kupio je Kaku, a kao njegovu zamjenu doveden je Huntelaar. To ljeto rezultiralo je još jednom velikom greškom, prodajom Gourcuffa u Bordeaux. Talentirani francuski reprezentativac vrlo lako je mogao zamijeniti Kaku, a da je mogao biti njegova dostojna zamjena pokazao je te godine u dresu Bordeauxa. No, tada je već bilo kasno. Što se tiče odlazaka veterana, nije se desilo ništa! Zatim je stiglo ljeto 2010. , Milan je tada bio bez naslova prvaka Italije dugih 6 godina. Tijekom ljeta dovedeni su Boateng, Amelia, Yepes i Sokratis. U zadnjih nekoliko dana ljeta, predsjednik Berlusconi još jednom je želio pokazati svoju veliku ljubav prema klubu pa su dovedeni Ibrahimović i Robinho. Cilj je ostvaren, navijači su prestali negodovati, počela su euforična razmišljanja, na kraju je, reklo bi se rutinski, osvojen naslov prvaka Italije, što nije nikakvo čudo pošto je najveća konkurencija momčadi Massimilijana Allegrija, angažiranog prethodno ljeto, najveći konkurent i najopasniji protivnik bila momčad Napolija. Nakon toga, prijelazni rok ljeta 2011. od kojeg smo svi puno očekivali. Najavljen je 'Mister X' a Galliani i Allegri su nam se cijelo ljeto igrali sa živcima i na kraju doveli - Alberta Aquilanija. U sjeni tog transfera, zadnjih dana ljeta doveden je i Antonio Nocerino za 'sitnih' pola milijuna eura. Na kraju se Nocerino pokazao kao vrlo kvalitetna investicija, prošle je sezone zabio 10 golova i bio drugi strijelac kluba. Od veterana opet, pogađate, nije otišao nitko, dok je od mladih igrača doveden El Shaarawy koji se u prve 4 utakmice ove sezone pokazao kao jedina svijetla točka u momčadi. I tako je nakon 4 duge godine odjednom napravljena rekonstrukcija momčadi, te su istu napustili Nesta, Seedorf, Gattuso, Inzaghi i mnogi drugi. Kada bi sve igrače koji su napustili Milan ovog ljeta postavili na teren sastavili bi jednu vrlo kvalitetnu momčad. I tu leži jedan od velikih problema, ono što se trebalo odvijati postepeno desilo se odjednom, a nitko nije bio pripremljen za nešto takvo. Usto je momčad ostala bez dva najvažnija igrača: Thiaga Silve i Ibrahimovića.
Drugi razlog: Berlusconi je zaboravio na nas
O ovome se nema mnogo toga za reći, sve je jasno, a dovoljno o tome govori ponašanje na tržištu ovog ljeta. U prilog tome ide i zanemarivanje kluba i navijača. Vjerojatno je Berlusconiju puno zanimljivije druženje sa maloljetnicama, ženskim osobama sumnjivog morala i ostalim prijateljicama noći od investiranja u klub na čijem je čelu od 1986. godine. Rezultat takvog nemara je dovođenje igrača na jednogodišnje posudbe, otkupljivanje 50 % ugovora, suradnja s Preziosiem i posredovanje Genoe u većini naših transfera. Naravno, ne zaboravljamo da je salary cap blizu, no, zar je stvarno u interesu krovne europske nogometne organizacije da kazni sedmerostruke osvajače Lige prvaka. Salary cap najviše će pogoditi male klubove, primjer tome je izbacivanje Mallorce iz Primere zbog financija. UEFA nema namjeru raditi protiv velikih klubova jer si na taj način izbija novac iz vlastite blagajne. Zamislite Ligu prvaka bez Real Madrida, Barcelone, Chelsea, Manchester Citya pa i Milana. Tako da treba naglasiti kako je argumentiranje loše politike i trgovine zadnjih sezona sa bojazni zbog uvođenja salary capa obična floskula i da iza loše trgovine stoji nezainteresiranost Berlusconija za upravljanje klubom.
Treći i možda najveći problem je trener Allegri. Inače nemam naviku vrijeđanja trenera ali ovo što Allegri radi u zadnjih nekoliko mjeseci je nedopustivo. Navest ću samo neke od njegovih neshvaćenih i zamisli koje očito nisu za nas smrtnike, te koje su ispred svog vremena: dovođenje Mesbaha i forsiranje istog, forsiranje Bonere i Antoninija, forsiranje formacije 4-3-1-2 sa Boatengom na poziciji iza dva napadača. Te nekoliko novih zamisli: forsiranje Emanuelsona na poziciji napadača, uvođenje Zapate u igru tek u 4.kolu, nekorištenje mladog De Sciglia koji je u nekoliko navrata ove sezone pokazao kako ga čeka velika karijera i kako je puno bolje rješenje za poziciju lijevog beka od svih ostalih koje imamo - zajedno. Elem, kako reagirati na ovakve trenerove zamisli? Ono što je najžalosnije je to da uprava još uvijek trpi Allegrija te je kako se čini nakon još jedne loše predstave svoje momčadi zadržao poziciju trenera. Najbolja definicija njega kao trenera Milana bi bila ziheraš koji izmjene obavlja u zadnjih 10 minuta, trener koji je taktiku prilagođavao Ibrahimoviću, a to je uostalom i bila jedina njegova taktika. I to je prolazilo, sada Ibrahimovića više nema, a nadajmo se kako nakon sljedeće utakmice neće biti ni Allegrija na klupi Milana. Forza Milan!
Kolumne iz 2011.godine
Još i prije samog početka prijelaznog roka, Galliani je obavio odličan posao, na San Siro, bez odštete dovedeni su Nigerijac Taiwo, te Mexes iz Rome.
_________________________________________
Čeka li nas još jedno zanimljivo ljeto?
Još su gotovo 2 puna mjeseca do početka ljetnog prijelaznog roka, a u Milanu već kombiniraju s novim imenima u momčadi za sljedeću sezonu. Prije nekoliko dana, predsjednik Milana - Silvio Berlusconi, uzbudio je medije izjavom kako će na ljeto pokušati dovesti Cristiana Ronalda. No, čini se da od toga neće biti ništa, a samu priču je jučer demantirao i Berlusconi izjavom da Milan mora štediti, jer se uskoro uvodi financijski 'fair-play' u europski nogomet. Po tom bi 'fair-playu' Milan bio veliki gubitnik, po pravilima tog 'fair-playa' klubovi bi mogli trošiti na transfere, samo onoliko koliko su u protekloj godini i zaradili. Tako bi klubovi kao što su Milan, Inter, Liverpool i ostali europski velikani koji su zadnjih godina neaktivni na tržištu i koji nemaju velika primanja od TV prava kao neki (Barcelona i Real Madrid), te koji su financijski puno slabiji od već spomenutog španjolskog dvojca. Također bi se zabranile intervencije sponzora kada bi klubu trebala 'financijska inekcija' pa bi tako prošlogodišnji 'prilog' Fly Emiratesa Milanu od 60 milijuna eura bio nevažeć, no na sreću taj se zakon neće koristiti retroaktivno.
Koliko bi nam Ronaldo pomogao?
Ustvari dolazak Cristiana Ronalda se Milanu niti nebi isplatio. Mediji su nagađali da bi Berlusconi Ronaldu ponudio 15 milijuna eura po sezoni, pa bi tako u npr. 4 sezone, Milan na Ronalda potrošio 60 milijuna eura. Također, opće je poznato kako Ronaldo nije timski igrač, a naš trener Allegri nema karizmu i autoritet kao što ima Mourinho, pa bi ubrzo Ronaldo i njegov karakter bio 'važniji od momčadi' nešto slično se moglo desiti i sa Ibrahimovićem, no čini se da je Allegri popričao sa njim i pokušao 'smanjiti' njegov ego, te ga primiriti. Poruka je da ne trebamo žaliti ako Ronaldo i ne dođe, što je vrlo realno, pošto se ovo čini kao obična 'medijska patka.' (op.a.)
Smjena generacija
Smjena generacija će se, čini se, nastaviti i ovog ljeta. Prošlog su se ljeta umirovili Dida i Favalli, a ovog ljeta ne očekujemo odlaske u mirovinu nekih naših 'veterana' već priželjkujemo više mjesta za mlade igrače. Tako bi na klupu mogli preseliti: Zambrotta, Ambrosini i Gattuso, a iz prvog plana bi mogli ispasti Inzaghi, Oddo i Jankulovski. Tako bi se otvorilo više mjesta za mlade nade Milanove Primavera momčadi, čije su 'udarne igle' mladi stoper Albertazzi, veznjaci: Santonocito, Strasser, Hottor i Merkel koji se uspio djelomično nametnuti treneru Allegriju u prvu momčad. Tu su također i napadači Oduamadi i Beretta, te Verdi.
Trebamo bekove!
Još od odlaska Cafua Milan nema pravu zamjenu za desnog beka, 2008. u Milanello je stigao Zambrotta, no i on je već duboko u 3 desetljeću svog života, a moderni se nogomet bazira na mladim i talentiranim igračima, te zato od uprave Milana ovo ljeto očekujemo kvalitetnog igrača na poziciji desnog beka. Mladi Ignazio Abate u nekoliko je navrata pokazao izniman talent, no puno bi ga bolje 'iskoristili' na poziciji desnog veznog, a trenutno s njime 'krpamo' tu poziciju. Najbolji bi izbor naravno bio Španjolac Sergio Ramos, koji je velika želja predsjednika Berlusconija, a već je nekoliko puta bio povezivan sa dolaskom u Milan. Pozicija lijevog beka još je nesigurnija! Iako na toj poziciji imamo čak 5 igrača, no skoro nijedan od njih nije ostavio dobar dojam. Dva igrača koja su klasični lijevi bekovi su Antonini i Jankulovski, zbog jednog se navijači hvataju za glavu kad ga vide na terenu, dok drugi najavljuje odlazak u Češku. Tu su i dva zimska pojačanja: Legrottaglie i Didac Vila. No, niti jedan od njih nije dobio dovoljno prilike da iskaže svoje kvalitete. Tu poziciju može 'zakrpati' Zambrotta, no to rješenje nije trajno. A Nizozemac Emanuelson je lijevi vezni, dok na poziciji lijevog beka može odigrati samo kao alternativa. Pošto ga Allegri jedva koristi i u veznom redu, teško da će igrati na beku. Zato je ključno da ovo ljeto dovedemo jednog lijevog beka, a naravno, vrlo dobro bi nam došao i desni bek. Aly Cissokho je u nekoliko navrata bio povezivan s Milanom, gotovo je bilo sigurno da će na ljeto stići u Milanello, no nedavno je izjavio kako je zadovoljan u Lyonu, drugi je izbor Taye Taiwo, no za njega veliko zanimanje pokazuje i Jose Mourinho, tako da ćemo se morati boriti ako ga želimo vidjeti u momčadi sljedećih sezona. Dolazimo do zaključka da nam hitno trebaju bekovi! Nadajmo se da će ovoga ljeta barem netko od spomenutih pojačanja doći.
Vidjet ćemo što nam donosi ljeto i prijelazni rok. Nadajmo se da će Berlusconi u suradnji sa Braidom i Gallianijem dovesti nekoliko kvalitetnih pojačanja koja bi nam bila korisna u idućoj sezoni, koju je Berlusconi najavio kao sezonu u kojoj s Milanom ide po Ligu prvaka.
_________________________________________________________
Može li Milan bez Ibrahimovića?
Ostalo je još točno 8 dana do velikog milanskog derbija između Milana i Intera. Milan je u problemima, Ibrahimović ima kaznu koju mora odraditi, a FIGC ne popušta, tek je na žalbu Milana FIGC smanjio kaznu za 1 utakmicu manje, no to i dalje ne pomaže Milanu, jer Ibri kazna istječe tek nakon utakmice sa velikim rivalima. Tek sad vidimo koliko Ibrahimović znači za Milan ove sezone. U Ibrinu odsutstvu, Milan je prosipao bodove, zbog Zlatanovog crvenog kartona na San Siru protiv Barija, Milan je u toj utakmici izgubio 2 boda, odnosno jedva je izvukao bod protiv 'fenjeraša' Barija. Na 'vrućem' gostovanju na Siciliji, 'Rossoneri' su ostali bez sva 3 boda. Te su na taj način dopustili Interu da se približi na samo -2 boda zaostatka. Samo svojim prisutsvom na terenu Ibrahimović je igračima 'crveno-crnih' donosio dodatnu sigurnost i samouvjerenost, kad na to još dodamo i 14 golova i 11 asistencija u 27 utakmica na strani Ibrahimovića, dolazimo do zaključka da je Ibrahimović ove sezone ključan faktor u Milanu, te da bez njega stanje na tablici nebi izgledalo ovako, već bi Milan - kako to biva zadnjih nekoliko sezona, zaostajao za vodećim najmanje 5 bodova i već bio otpisan iz utrke za naslov. Sada se postavlja pitanje može li Milan i bez Ibrine pomoći pobijediti Inter, te se na taj način 'odlijepiti' od Intera, te zadržati prednost do kraja sezone? Tko ga u tako velikoj i važnoj utakmici može zamijeniti? Nedovoljno spreman Pato, koji će se vjerojatno oporaviti tek pred derbi, ili 'Fantantonio' Cassano - koji još uvijek nije pronašao svoju pravu formu? Drugih opcija nema! No, ni kod Intera situacija nije puno bolja. Iako u derbi ulaze sa pozitivnom atmosferom i nizom pobjeda, Inter će čini se jedva složiti obranu. Lucio je suspendiran, dok su upitni Chivu i Ranocchia. Tako će Milan bez Ibre u napadu, pokušati 'probiti' jedva složenu obranu Intera. Nadajmo se da će nam takvo stanje na terenu donijeti utakmicu prepunu prilika i golova, dakako važno nam je da Milan pobijedi, no željni smo lijepog nogometa u talijanskom prvenstvu. Dok utakmice engleske i španjolske utakmice između velikih rivala kao što su Arsenal i Chelsea ili Barcelona i Real Madrid donose obilje prilika i golova, utakmice između talijanskih velikana često nam ne donose ništa. To dokazuje i prošli 'Derby della Madonina' kojeg je odlučio Ibrahimović iz kaznenog udarca, te je Milan dobio tu utakmicu sa minimalnom prednošću od 1-0. Može li nam ovaj derbi donijeti promjene? -Teško. Već smo navikli da u zadnjih nekoliko godina Talijanski nogomet sve više gubi vrijednost u Europi, što dokazuju loši rezultati talijanskih klubova u euro-kupovima i neuspijeh Italije na Svjetskom prvenstvu prošle godine. Neki će reći da talijanski klubovi jesu uspješni u euro-kupovima, pozivajući se na Interovo osvajanje Lige prvaka prošle sezone, no taj sastav Intera bio je sastavljen od 11 stranaca i Mourinha na klupi, a tek je u sudačkoj nadoknadi u igru ušao Talijan Matterazzi. Talijanski nogomet je u krizi i to nije tajna, no nadajmo se da će nam budućnost donijeti promjene. Dva mlada trenera (Allegri i Leonardo) trebali bi donijeti neke nove ideje, možda ofanzivniju igru. 2.travnja će nam sve biti jasno. FORZA MILAN.
Serie A se vraća na staze stare slave?
Prijelazni rok je gotov, tko je mislio kupovati, kupio je. Vrijeme je za zaključak prijelaznog roka, tko je obavio dobar posao, a tko loš? Tko je najveći gubitnik, a tko najveći pobjednik?
Još i prije samog početka prijelaznog roka, Galliani je obavio odličan posao, na San Siro, bez odštete dovedeni su Nigerijac Taiwo, te Mexes iz Rome.
Krajem srpnja, nekoliko dana prije početka priprema u Milanello je stigao talentirani Stephan El Shaarawy. Mladog Talijana, podrijetlom iz Egipta još nismo vidjeli na djelu zbog ozljede koljena, no spominje se za jednog od najvećih talenata Italije.
Dugo smo čekali 31.8. i očekivali dolazak Mister X-a' igrača promjene, igrača koji bi Milan mogao dovesti u finale Lige prvaka, igrača na kojeg potrošili velik novac, no igrača koji bi svojim golovima i asistencijama sve vratio. No, na kraju je stigao Antonio Nocerino, a nekoliko dana prije i Alberto Aquilani. Solidna su to dva igrača, reprezentativca Italije, no ipak nisu najviša klasa europskog nogometa.
Momčad iz prošle sezone, ojačana nekolicinom gore nabrojanih igrača, trebala bi obraniti naslov Serie A, dok nam je za osvajanje Lige prvaka, koje je najavio Berlusconi, potrebno malo više.
No, osvajanje Serie A ove sezone mogla bi biti puno teža nego prošle. Simon Kjaer, Diego Forlan samo su neka od imena kojima su se pojačali vodeći klubovi talijanske Serie A.
Juventus i ove godine nastavlja sa remontom momčadi. Prošlog su ljeta obavili nekoliko loših poslova, te krivih investicija. Ovog ljeta klub su napustili Momo Sissoko, Felipe Melo, Almiron, Thiago, Ekdal i Salihamidžić. Nakon posudbe, sa Parmom je potpisao i Giovinco. Te je sad u 100%-nom vlasništvu Parme.
Klub iz Torina u potpunosti je otkupio ugovore Marca Motte, Fabia Quagiarelle, Simone Pepea te Allesandra Matrija iz Cagliarija.
U klub su stigli i Lichsteiner, Reto Ziegler, Andrea Pirlo, Mirko Vučinić, a zadnjeg dana prijelaznog roka 'Zebre' su se pojačale Eljerom Eliom iz HSV-a. 'Bianconeri' su 'u minusu' 72,050,00 eura.
Omražena nam momčad sa istog stadiona - Inter, doveo je Rickya Alvareza iz Velez Sarsfielda, talentiranog Jonathana iz Santosa, Polija iz drugoligaša Sampdorije, a nagađa se kako je zadnjih sati prijelaznog roka u Inter na posudbu stigao i Mauro Zarate iz Lazia, a prije nekoliko dana je potvrđeno da je Goran Pandev kao posuđen igrač prešao u Napoli. Na posudbu je stigao vratar Viviano, a otkupljen je ugovor stopera Nagatoma.
Klub je napustio Samuel Eto'o, veteran Matterazzi i David Suazo.
Aurelio De Laurentiis ovoga ljeta nije previše trošio, u klub iz Napulja stigao je Gokhan Inler, a otkupljen je i drugi dio ugovora Edinsona Cavanija od Palerma. Piacenza je otišao put Juventusa, no, u Napoliju su napravili dobru stvar. Nitko od okosnica momčadi nije napustio klub, Napolitanci su uspjeli zadržati Hamšika, Paola Cannavara i Edinsona Cavanija.
Zadnjih dana prijelaznog roka odlično se pojačala i momčad iz glavnog grada - AS Roma. Kao slobodan igrač, klub je napustio Mexes. Drugu polovicu ugovora J.A.Rissea otkupio je Fulham. Vučinić je otišao u Juventus, Jeremy Menez vratio se u Francusku, točnije PSG, a vratar Doni u Liverpool. Novi trener je Jose Enrique, koji je sa sobom doveo i Bojana Krkića. I nakon što su navijači Rome mislili da je sezona unaprijed izgubljena, u klub su iznenadno stigli Simon Kjaer, napadač Pablo Osvaldo, Erik Lamela, te bosansko-hercegovački reprezentativac Miralem Pjanić. Ranije su stigli: vratar Stekeleenburg i Borini, a još se čeka potvrda o posudbi Fernanda Gaga iz Real Madrida.
Veliki rival Rome, Lazio, ovog je ljeta također osnažio momčad, ponajviše u napadu, u Rim su stigli iskusni Klose i Djibril Cisse, tu su još i Federico Marchetti iz Cagliarija i Lorik Cana iz PSG-a. Momčad su napustili Stephan Lichsteiner, Fernando Muslera i Sergio Floccari.
Najveći gubitnik ovog prijelaznog roka u Italiji, barem što se igračkog kadra tiče, mogla bi biti momčad sa sjevera Italije - Udinese Calcio.
Udinese je ovog ljeta na transferima zaradio nevjerojatnih 66, 250,000 milijuna eura. Klub su napustili Alexis Sanchez, Gokhan Inler, Marco Motta, Simone Pepe i Gaetano D'Agostino. U klub je stiglo nekoliko anonimusa na kojima će 'crno-bijeli' za nekoliko godina sigurno zaraditi velik novac, kao što i rade zadnjih nekoliko godina, te na taj način klub posluje solventno i likvidno.
Klubovi u Italiji ovog su ljeta zaradili 405.190.000 eura, a potrošili 460.731.000 eura.
Nakon nekoliko vrlo zanimljivih zadnjih dana prijelaznog roka, možemo očekivati još zanimljiviju sezonu u Italiji. Nakon dugo godina, opet bi na talijanskim travnjacima mogli gledati lijep i kvalitetan nogomet, a za naslov bi se mogle boriti sve gore navedene momčadi. Vraća li se talijanski nogomet na staze stare slave? Vrijeme će odlučiti...
_____________________________________________________
Bolji nogomet znači manje Talijana
Datum je 23. svibnja 2007. godine. Kapetan i legenda Milana - Paolo Maldini, podiže pehar Lige prvaka. Iz Atene su nekoliko dana kasnije u Milano, sa peharom stigli 'Rossoneri.'
Od toga dana talijanski nogomet je u konstantnom padu. Kako reprezentativni, tako i klupski.
Još je početkom te sezone svima bilo jasno kako Milan treba promjene, mlade igrače…
Juventus je, iz još nerazjašnjenih razloga godinu dana prije izbačen iz Serie A. Inter je, uvjerljivo osvojio prvenstvo, no, broj Talijana u toj momčadi mogli bi nabrojati na prste jedne ruke. Sljedeće sezone se Juventus vratio, no sve je ostalo isto. Jedina promjena, je ta da Italija nije imala niti jednog predstavnika koji je prošao prvu rundu 'nokaut-faze' ; ista se situacija ponovila i godinu kasnije. U međuvremenu je talijanska reprezentacija na Euru 2008. jedva prošla skupinu, jednim porazom, remijem i pobjedom protiv Francuske, a u ¼ finalu su nakon negledljivog nogometa u 120 minuta igre, izbačeni na penale od, budućih prvaka Europe – Španjolaca.
U sezoni 2009./2010. dogodila se iznimka. Titulu prvaka Europe osvojio je Inter, predvođen Joseom Mourinhom, te momčadi od 11 stranaca. Tek je u sudačkoj nadoknadi finala protiv Bayerna u igru ušao Marco Materazzi. 'The Special One' obavio je misiju, nakon 25 godina doveo je Inter na vrh Europe, a nakon toga – otišao. Mogao je i ostati, staviti pred sebe i momčad neki novi cilj ili izazov, no španjolska 'Primera' i Real Madrid predvođen imenima poput Cristiana Ronalda, Ikera Cassilasa, Sergia Ramosa, Kake i ostalih bili su mu interesantnija opcija. Kako bi stvar za Talijane i talijanski nogomet bila još gora, njihova je nacionalna vrsta ispala u skupini Svjetskog prvenstva, kao branitelj naslova. Novi Zeland, Paragvaj i Slovačka očito su bili prevelika prepreka za peterostruke osvajače svjetske krune.
Juventus je nastavio s lošim kupovinama, a jedina svijetla točka prošloga ljeta, u talijanskom nogometu bio je Milan. Na San Siro su krajem prijelaznog roka stigli Zlatan Ibrahimović i Brazilac Robinho, koji su u Serie A zajedno postigli 28 pogodaka ( Ibrahimović – 14 ; Robinho – 14 )
Milan je i osvojio naslov prvaka, no, za nešto više u Europi, nisu bili spremni. Petoplasirana momčad engleskog Premiershipa – Tottenham, u dvije utakmice svladao je 'Rossonere.'
Za sljedeću sezonu Silvio Berlusconi najavio je pohod na Ligu prvaka, te obećao dovođenje 'Mister X-a' igrača čiji je identitet nepoznat, no predpostavlja se da se radi o lijevom veznom igraču, svjetske klase.
Po svemu sudeći taj igrač neće biti Talijan, moguće opcije su i dva Talijana: Alberto Aquilani i Riccardo Montolivo, no u 'užem krugu' su Hamšik, Fabregas i Schweinsteiger. Potreba da se dovede 'Mister X' nastala je zbog odlaska još jednog Talijana – Andree Pirla. Davno su iz zenita svoje karijere izašli Gattuso, Ambrosini, Inzaghi i Nesta. Kada ti igrači odu u mirovinu, ili napuste Milan. 'Rossoneri' će moći računati na samo nekoliko Talijana u svojoj momčadi, te mu svakako slijedi sudbina Intera. I sam je Adriano Galliani izrazio zabrinutost za talijanski nogomet. Nogomet u Italiji zadnjih godina je u sve većem padu. Nogometnu scenu vrlo često potresaju neki novi dokazi i neki novi ljudi upleteni u 'Calciopoli' , stadioni prosječnih klubova Serie A su vrlo često prazni. Za razliku od engleskog Premiershipa, u Italiji je rijetkost vidjeti pune tribine na susretu između dva prosječna kluba sredine ljestvice.
Također, stadioni su u vlasništvu gradova, što je možda i najveći problem, a nekoliko je puta to naglasio i Galliani. Gradovi svake godine ubiru 'rentu' za stadione koje iznajmljuju klubovima. Još jedan od gorućih problema je sve manji broj mladih i talentiranih Talijana u vodećim klubovima Serie A. Mnogi su bili najavljivani kao budućim vođama reprezentacije i klubova, no vrlo malo ih je uspjelo. Većini njih 'slava udari u glavu' te često završe u nekom manjem talijanskom klubu. Zadnji primjer je Sebastian Giovinco, koji je nakon nekoliko sezona u Juventusu, završio u Parmi. U nedostatku talenta, zadnjih nekoliko godina iz FIGC-a često posežu za stranim igračima. Tako se 2009. godine reprezentaciji Italije pridružio Brazilac Amauri, a ove godine još jedan Brazilac - Thiago Motta.
Ako se u Italiji hitno nešto ne promjeni, talijanska bi Serie A mogla postati samo prosječna europska liga. Slabljenjem lige, oslabio bi i njen koeficijent, a tako bi i put Milana i ostalih vodećih klubova u Italiji, prema Ligi prvaka bio otežan. Siguran sam da mnogi od vas dijele istu zabrinutost za talijanski nogomet kao i Adriano Galliani. Ostaje nam za vidjeti hoće li se u talijanskom nogometu nešto promjeniti, kako bi se Serie A opet vratila u sam vrh liga u Europi, te ponovno privukla zvijezde u Serie A, a ne da svake godine Serie A ostaje bez sve više i više kvalitetnih igrača.
_________________________________________
Čeka li nas još jedno zanimljivo ljeto?
Koliko bi nam Ronaldo pomogao?
Ustvari dolazak Cristiana Ronalda se Milanu niti nebi isplatio. Mediji su nagađali da bi Berlusconi Ronaldu ponudio 15 milijuna eura po sezoni, pa bi tako u npr. 4 sezone, Milan na Ronalda potrošio 60 milijuna eura. Također, opće je poznato kako Ronaldo nije timski igrač, a naš trener Allegri nema karizmu i autoritet kao što ima Mourinho, pa bi ubrzo Ronaldo i njegov karakter bio 'važniji od momčadi' nešto slično se moglo desiti i sa Ibrahimovićem, no čini se da je Allegri popričao sa njim i pokušao 'smanjiti' njegov ego, te ga primiriti. Poruka je da ne trebamo žaliti ako Ronaldo i ne dođe, što je vrlo realno, pošto se ovo čini kao obična 'medijska patka.' (op.a.)
Smjena generacija
Smjena generacija će se, čini se, nastaviti i ovog ljeta. Prošlog su se ljeta umirovili Dida i Favalli, a ovog ljeta ne očekujemo odlaske u mirovinu nekih naših 'veterana' već priželjkujemo više mjesta za mlade igrače. Tako bi na klupu mogli preseliti: Zambrotta, Ambrosini i Gattuso, a iz prvog plana bi mogli ispasti Inzaghi, Oddo i Jankulovski. Tako bi se otvorilo više mjesta za mlade nade Milanove Primavera momčadi, čije su 'udarne igle' mladi stoper Albertazzi, veznjaci: Santonocito, Strasser, Hottor i Merkel koji se uspio djelomično nametnuti treneru Allegriju u prvu momčad. Tu su također i napadači Oduamadi i Beretta, te Verdi.
Trebamo bekove!
Još od odlaska Cafua Milan nema pravu zamjenu za desnog beka, 2008. u Milanello je stigao Zambrotta, no i on je već duboko u 3 desetljeću svog života, a moderni se nogomet bazira na mladim i talentiranim igračima, te zato od uprave Milana ovo ljeto očekujemo kvalitetnog igrača na poziciji desnog beka. Mladi Ignazio Abate u nekoliko je navrata pokazao izniman talent, no puno bi ga bolje 'iskoristili' na poziciji desnog veznog, a trenutno s njime 'krpamo' tu poziciju. Najbolji bi izbor naravno bio Španjolac Sergio Ramos, koji je velika želja predsjednika Berlusconija, a već je nekoliko puta bio povezivan sa dolaskom u Milan. Pozicija lijevog beka još je nesigurnija! Iako na toj poziciji imamo čak 5 igrača, no skoro nijedan od njih nije ostavio dobar dojam. Dva igrača koja su klasični lijevi bekovi su Antonini i Jankulovski, zbog jednog se navijači hvataju za glavu kad ga vide na terenu, dok drugi najavljuje odlazak u Češku. Tu su i dva zimska pojačanja: Legrottaglie i Didac Vila. No, niti jedan od njih nije dobio dovoljno prilike da iskaže svoje kvalitete. Tu poziciju može 'zakrpati' Zambrotta, no to rješenje nije trajno. A Nizozemac Emanuelson je lijevi vezni, dok na poziciji lijevog beka može odigrati samo kao alternativa. Pošto ga Allegri jedva koristi i u veznom redu, teško da će igrati na beku. Zato je ključno da ovo ljeto dovedemo jednog lijevog beka, a naravno, vrlo dobro bi nam došao i desni bek. Aly Cissokho je u nekoliko navrata bio povezivan s Milanom, gotovo je bilo sigurno da će na ljeto stići u Milanello, no nedavno je izjavio kako je zadovoljan u Lyonu, drugi je izbor Taye Taiwo, no za njega veliko zanimanje pokazuje i Jose Mourinho, tako da ćemo se morati boriti ako ga želimo vidjeti u momčadi sljedećih sezona. Dolazimo do zaključka da nam hitno trebaju bekovi! Nadajmo se da će ovoga ljeta barem netko od spomenutih pojačanja doći.
Vidjet ćemo što nam donosi ljeto i prijelazni rok. Nadajmo se da će Berlusconi u suradnji sa Braidom i Gallianijem dovesti nekoliko kvalitetnih pojačanja koja bi nam bila korisna u idućoj sezoni, koju je Berlusconi najavio kao sezonu u kojoj s Milanom ide po Ligu prvaka.
_________________________________________________________
Može li Milan bez Ibrahimovića?
